If computers of the kind I have advocated become the computers of the future, then computing may someday be organized as a public utility just as the telephone system is a public utility… The computer utility could become the basis of a new and important industry.

John McCarthy, govor na MIT-u 1961. godine

Više od pola veka prošlo je od čuvene izjave Mekartija i mi smo tek sada, sa pojavom Cloud računarstva, napravili prve korake ka ostvarivanju ove proročke vizije. Da li je baš tako? Zapravo, Cloud se dugo spremao, “kuvao” i onda je, reklo bi se iznenada, stupio na scenu — kao što je inače slučaj sa svim velikim promenama — male, često nevidljive promene se akumuliraju tokom dužeg vremena da bi velika, uočljiva promena nastupila iznenada. S tim u vezi Cloud deli mnogo sličnosti i nasledio je dosta (tehnoloških) osobina od Mainframe-a, kao što su virtuelizacija i multi-tenancy koncept (više izolovanih korisnika jednog sistema).

Mainframe računarstvo odlikuje:

    • Moćan računar na centralnoj lokaciji
    • Tim tehničkih specijalista (u žargonu “sveštenstvo”) koji ima eksluzivno pravo pristupa i upravljanja sistemom
    • “Istovremeno” korišćenje računara sa udaljenih lokacija pomoću jednostavnih (“glupih”) terminala
  • Naplata po potrošnji resursa i vremena (IBM je naplaćivao po minutu!).

Hmm… pa ovo mnogo podseća na Cloud. Izgleda kao Cloud, koristi se kao Cloud…  mora da je Mainframe! 🙂 Šalu (Cloud) na stranu, sličnosti su očigledne, osim u segmentu samousluživanja, gde je Mainframe zaista “tanak” — ne može se ništa završiti bez sveštenstva. I u još jednoj, ne tako očiglednoj stvari, se Mainframe i Cloud bitno razlikuju… o tome više u nastavku.

Mainframe je jako kompleksna i usled toga i skupa “igračka” koju je samo nekolicina firmi mogla da priušti. Opet, slično se može reći i za Cloud. I Mainframe i Cloud nastali su kao posledica delovanja ekonomskih i tehnoloških sila, samo iz različitih uglova. Mainframe: usled tehnoloških ograničenja sistem je bio jako kompleksan, samim tim i skup, zato se težilo ka maksimalnoj iskorišćenosti — tako su i nastali udaljeni terminali i koncept “deljenja vremena” računara — pružanja privida da istovremeno više korisnika radi na jednom računaru, a zapravo se celokupni resursi dodeljuju jednom korisniku samo u jako kratkom vremenskom intervalu. Cloud: usled vrtoglavog tehnološkog napretka, evolucije hardvera (“više resursa za manje novca” — Murovo pravilo dupliranja kapaciteta hardvera svakih 18-24 meseca), brzine inovacija i ekonomije obima, postaje sve više neisplativo investirati i upravljati sopstvenom Data Centar infrastrukturom. Mainframe je (usled tehnoloških ograničenja) bio stvar “moranja” — pod uslovom naravno da ste imali realnu potrebu i dovoljno novaca (čitaj capex) da ga kupite. Cloud je stvar (ekonomskog) izbora.

Mainframe i Cloud su jako slični koncepti sa stanovištva načina upotrebe, ali su sa stanovništva tehničke arhitekture i načina implementacije dijemetralno suprotni (ali avaj, koga još u današnje vreme ta tehnika i zanima). Mainframe: moćan, kompleksan, skup, centralizovan, zatvorena arhitektura, sporo proširiv. Cloud: prilagodljiv različitim potrebama — fleksibilan, sastavljen od komponenti-hardvera opštih namena, distribuirana arhitektura, lako proširiv.

I Mainframe i Cloud imaju odlike utility računarstva. Ključna razlika je opseg primene — Mainframe je bio ograničen na prostor unutar jedne organizacije dok Cloud ima sveobuhvatnu i bogatiju primenu i na biznis i na građanstvo uopšte. Može se reći, barem iz aspekta načina primene, da je Mainframe “Cloud u malom”, odnosno Cloud unutar jedne organizacije. Zašto Mainframe nije postao direktno Cloud ili zašto nam se Cloud nije desio u vreme vladavine Mainframe-a? Primarno usled nedostatka aplikacija (nerazvijenost softverske tehnologije i industrije) i slabih mogućnosti i rasprostranjenosti tadašnjih telekomunikacija (telefonska mreža).

Umesto zaključka: Ako je Mainframe deda i Cloud unuk, šta se desilo sa sinom? I o kome se zapravo radi? 🙂 O tome nekom sledećom prilikom…