Možemo konačno da odahnemo. Posle više od decenije postojanja i nekoliko godina žestokog reklamnog bombardovanja iz kompletnog marketinškog arsenala, čini se da je Cloud hajp prošao. Barem većim delom. Prašina se sleže polako. Iako je tržišna borba vendora i provajdera daleko od gotove, mogućnosti i upotrebna vrednost Clouda su sada mnogo jasnije.

Da vidimo šta smo naučili do sada:

#1 NIJE BITNO “DA LI” NEGO “KAKO” KORISTIMO CLOUD. Jer Oblak je “samo” alat platforma, a ne krajnji cilj sam po sebi. Moćna platforma — sa odličnim performansama za većinu potreba, mogućnošću promene resursa, plaćanju po potrošnji, visokom pouzdanošću, lakoj upotrebi. U Početku se činilo da sama činjenica što smo neku Aplikaciju prebacili u Cloud magično rešava sve probleme. Zapravo, samo smo Aplikativne probleme prebacili u drugo okruženje. Ili ako iznajmimo CRM po SaaS principu, poslovanje će nam se magično urediti. Neće naravno — samo postojanje alata ne rešava problem, adekvatna upotreba namenskog alata ga može rešiti.

#2 NIJE PRIMARNA SVRHA OBLAKA NIŽA CENA, NEGO MANJE BRIGE. U svetu globalizacije i hiper-konkurentnosti, akcenat Biznisa je Fokus na ono što je stvarno važno za vaše poslovanje, i outsourcing svega ostalog. IT infrastruktura teško da zauzima to mesto. IT infrastruktura je commodity. Način na koji se ona upotrebljava može diferencirati poslovanje na tržištu, i to je ono čime Biznis treba da se zanima.

#3 I PUBLIC I PRIVATE, tj. HYBRID CLOUD JE OČIGLEDNO REALNOST. Barem u narednih 5-10 godina. Neće očigledno sve Aplikacije preći na Public kao što se na početku hajpa pre par godina pompezno najavljivalo. Iz mnogo razloga se Private može preferirati: kontrola, performanse, regulativa, dugoročno niži TCO za Aplikacije sa predvidivom potrošnjom.

#4 KRENI OD JEDNOSTAVNIJIH, MANJE BITNIH APLIKACIJA. Ovim ćeš smanjiti poslovni rizik i omogućiti ljudima da se naviknu na novo okruženje.

#5 PRELAZAK NA CLOUD, IAKO POSTEPEN, TREBA DA SE ISPLANIRA. Prelazak na Oblak znači da imaš još manje kontrole nego ranije. I to je sasvim u redu. Samo se treba upoznati sa novim okruženjem, odnosno sa upravljačkim Portalom. Takođe, potrebno je obezbediti funkcionisanje alata za monitoring, kontrolu troškova i sl. Alat, sam po sebi nije dovoljan. Promena pristupa i procesa rada je neophodna kako bi se Oblak uspešno “primio” u kompaniji.

#6 NISU SVI OBLACI ROĐENI JEDNAKI. Mislim da do sada i vrapci na grani znaju za famozna tri modela korišćenja Oblaka: IaaS, PaaS, SaaS. I “unutar” tih modela postoji bezbroj varijacija, u zavisnosti od provajdera. Biraj u skladu sa potrebama.

#7 DRUGI INOVIRAJU, VI KORISTITE. Još jedna lepota Oblaka je što provajder ne samo da brine za obnavljanje i ažuririranje hardvera i softvera koji pružaju osnovni servis, nego i kontinuirano izbacuje nove Servise (npr. AI algoritmi, nosql baza, …) koji su spremni za vaše korišćenje “na klik”. Sve i da ste IT kompanija teško da biste ispratili dinamiku inovacija jednog AWS-a. A šta tek kompanije kojima IT nije fokus mogu da očekuju da (valjano) urade u samostalnoj režiji?

#8 LEŽERNOST I MANJAK KONTROLE MOŽE SKUPO DA KOŠTA. Svi smo čuli horor priče o enormnim Cloud računima na kraju meseca. Postoji neka psihologika našeg mozga gde kada nešto novo ima nižu jediničnu cenu ili je dostupnije-lakše za upotrebu, mi se “opustimo” i toliko povećamo potrošnju da na kraju bude skuplja “pita nego tepsija”. Seti se samo kada je gas za kola počeo masovno da se koristi. Činjenica da je gas jeftiniji od benzina dovela je do toga da više vozimo kola. Prevedeno u svet Oblaka, niska jedinična cena određenog resursa po satu (VM-a, storidž kapaciteta i sl.) i mogućnost aktivacije resursa “na klik” povećava potrošnju preko realne potrebne. Dodatno, mi ljudi kao što zaboravljamo da gasimo svetla noću, još lakše zaboravljamo da deaktiviramo nepotrebne resurse u svetu Oblaka jer ih teže “vidimo”. Zato, treba koristiti alate za nadgledanje iskorišćenja i kontrolu troškova. Ne biti lenj, usvojiti polise gašenja “viška” ili “mrtvih” resursa. Po mogućstvu automatski, preko polisa unutar alata za kontrolu i optimizaciju troškova.

#9 CLOUD JE SIGURNIJI OD SOPSTVENE DATA CENTAR INFRASTRUKTURE. Barem u većini slučajeva. Logika je jednostavna — Cloud provajderi imaju značajno veću tehničku ekspertizu i iskustvo. Usled velikog broja korisnika i neizbežnih incidenata koje su imali, njihov sistem je evoluirao i “ojačao” značajno više nego što bi Data Centar bilo koje kompanije mogao. Dodatno, velika trojka Cloud provajdinga ima čitav spektar industrijskih sertifikacija kao značke za pokazivanje.

#10 OBLAK NIJE ISTO ŠTO I SERVERSKA VIRTUELIZACIJA. U skladu sa opšteprihvaćenom definicijom, Cloud ima pet karakteristika: samouslužan pristup na zahtev,  pristup sa udaljene lokacije, udruživanje resursa (resource pooling), proširivost-elastičnost, merenje potrošnje. Serverska virtuelizacija zadovoljava dva, u najboljem slučaju tri zahteva. Pristup sa udaljene lokacije i koncept samousluživanja, iako mogu da se “dorade” i nad virtuelizovanim serverima, nisu izvorno deo sistema pa su teže za korisničku upotrebu. Merenje potrošnje je takođe obično značajno “siromašnije” implementirano.

BONUS #11 CLOUD NIJE NASTAO “PREKO NOĆI”. Koncept utility računarstva nastao je još početkom 1960-ih godina — ostala je zabeležena čuvena izjava Džona Mekartija. Iste dekade su razvijane i usavršavane tehnike “deljenja vremena” i virtuelizacije procesa na Mainframe računarima. Početkom 1970-ih smo već imali komercijalnu upotrebu virtuelnih mašina (iako u malo drugačijoj formi od današnje) na IBM S/370 aždajama. Tako da Cloud stoji na “ramenima velikana”, tj. Mainframe ere i istraživača i inženjera koji su ga razvijali.

Ako želiš da budeš stalno u toku, prijavi se na Bilten “Ko se boji Klauda još?”.