Internet. ”Inter-Net” je globalna Mreža koja povezuje (“Inter”) sve ostale mreže (“Net”). Teško je preceniti uticaj koji je Internet imao na način na koji komuniciramo, radimo i zabavljamo se. Sa tehničke strane, Internet predstavlja vrhunski primer elegantne i skalabilne arhitekture koja je zahvaljujući dobro postavljenim temeljima omogućila povezivanje milionа ljudi širom planete koristeći najrazličitije uređaje i komunikacione tehnologije. I dalje nastavlja da se širi, evoluira i diversifikuje. I sve ove decenije funkcioniše bez globalnih otkaza ili zagušenja.

Znamo da istorija pamti i slavi samo pobednike. U našoj priči, pobedio je Internet zasnovan na severno-američkoj Arpanet mreži. Ali u razvoju određene tehnologije često postoji mnogo ljudi koji su dali svoj pionirski doprinos. Jedan od takvih heroja je Francuz g. Louis Pouzin. Hajde da se kratko osvrnemo na njegov doprinos razvoju računarstva i posebno računarskim mrežama.

Nakon studija na “Ecole Polytechnique”, učestvovao je na razvoju CTSS sistema na MIT-u koji je omogućavao deljenje (tada moćnih, skupih i retkih računara) koristeći koncept “deljenja vremena” — davanja privida da se više korisničkih programa izvršava istovremeno tako što procesor daje svakom programu kratko vreme za izvršavanje i zahvaljujući svojoj velikoj brzini rada (u poređenju sa ljudima) daje privid rada svih korisnika istovremeno. Svaki korisnik misli da ima računa samo za sebe i interaguje sa njim u realnom vremenu, što je ogroman iskorak na prethodni statičan i spor način rada koristeći pripremljene bušene kartice.

Osmislio je koncept shell-a — izvršavanje “malih programa” unutar terminala operativnog sistema. Ideja shell-a je zaživela u Multics-u odakle se prenela na Unix… i danas je neodvojivi deo Linux-a, koji je apsolutno dominantan i sveprisutan operativni sistem.

Početkom 1970-ih vodio je pionirski projekat implementacije francuske paketske mreže zvane CYCLADES. Pouzin je poveden idejama Paul Barana i Donalda Davisa, koji su nezavisno istraživali koncept paketskog prenosa i slojevite strukture, celu ideju odveo korak dalje. Mehanizam pouzdanog prenosa zasnovanog na retransmisijama izgubljenih paketa je izmestio sa mreže na krajnje hostove i ovim doneo ključnu arhitekturalnu odluku koja je omogućila veću skalabilnost i pojednostavljenje cele mreže. Takođe, razvijen je (distance-vector) protokol za rutiranje, kao i transportni sloj na krajnjim hostovima koji je omogućavao pomenuti pouzdan prenos preko (potencijalno) nepouzdane mreže. Nakon pet godina, CYCLADES je bio uspešna mreža koja je povezivala preko 20 hostova.

Jedna zanimljivost, Pouzin je osmislio i alternativni naziv za paket — datagram, kao kovanicu reči data + (tele)gram, inspirisan idejom kombinacije prenosa podataka i telegramske komunikacije. Telegramski prenos je dobra analogija jer svaki telegram se može smatrati kao nezavisna poruka (paket) i usmeravanje (rutiranje) telegrama od izvora do odredišta se vrši na svakom čvoru (ruteru) nezavisno po logici “hop-by-hop” na kojoj je i koncept Internet Protokola (IP) i zasnovan.

“The inspiration for datagrams had two sources. One was Donald Davies’ studies. He had done some simulation of datagram networks, although he had not built any, and it looked technically viable. The second inspiration was I like things simple. I didn’t see any real technical motivation to overlay two levels of end-to-end protocols. I thought one was enough.” — Louis Pouzin

Međutim, kako kako to često biva, nije se dalo. Inertnost francuskih državnih institucija zajedno sa monopolom PTT-a koji su insistirali na prenosu saobraćaja pomoću klasične (i tada sve prisutne) tehnike “komutiranja kola” (engl. circuit switching) i ostalim tehnologijama iz njihovog sveta telefonije dovelo je do nasilnog gašenja CYCLADES-a 1981. godine. Što bi se reklo kod nas, “dva loša ubiše Miloša”.

Na kraju, možda je i Pouzin doprineo svom “padu u zaborav”. Imao je priliku da nastavi svoj rad u SAD, što bi skoro sigurno značilo da bi njegove ideje i doprinos dale veći značaj daljem razvoju Interneta. Međutim, kako je sam rekao, sa dozom francuskog prezira prema američkoj kulturi — “nije želeo da mu deca postanu Amerikanci… jer ih onda ništa ne bi razumeo”. Da ironija bude još veća, francuska nacija je počela da otkriva svog neopevanog heroja i da izdaje knjige o njegovom radu i delu… ali samo na francuskom jeziku (kao što može i primetiti na početnoj fotografiji). 🙂

Ako želiš da budeš u toku sa mitovima, trendovima i novostima iz sveta računarstva u Oblaku, prijavi se na Bilten “Ko se boji Klauda još?”.